Nelokalnost

Suvremena fizika i neurologija su eksperimentalno dokazale nelokalnost.

Početkom osamdesetih, francuski fizičar Alain Aspect provodio je eksperimente sa dva detektora postavljena na udaljenosti od trinaest metara a između njih je bio konteiner visokoenergetskih atoma kalcija. Svaki atom kalcija vračajući se u normalno niskoenergetsko stanje, emitira dva fotona u suprotnim smjerovima, čiji spinovi bi trebali biti u savršenoj korelaciji.

Ali, kada je Aspect pregledao podatke, vidio je da se neslažu u više od pedeset posto slučajeva !  

Nelokalnost je potvrđena i eksperimentima maksičkog neurologa Jacoba Grinberga - Zylberbauma, koji je dokazao nelokalnu povezanost u djelovanju ljudskog uma.

Koncept lokalnosti, univerzuma u kojem sile djeluju samo lokalno, pretpostavlja da svi utjecaji u univerzumu putuju kroz prostor i vrijeme a brzina svjetlosti je najveća moguća brzina. Mjerenja svojstava nekog objekta ne djeluju na svojstva drugog; ako se rezultati mjerenja poklapaju, to može značiti jedino da je drugi objekt već imao ista svojstva. U Aspectovom i Zylberbaumovom eksperimentu se  dogodilo suprotno, mjerenja jednog objekta djelovala su na druge, aktivnost jednog mozga, djelovala je na drugi.

Koncept lokalnosti ograničava teoretsku i praktičnu mogučnost djelovanja samo na one objekte koji mogu biti u mjerljivom djelokrugu neke sile, dok Aspectov i Zylberbaumov eksperiment dokazuje da na neki daleki objekt djeluje ono što se dešava drugom objektu bez mjerljive sile koja putuje kroz prostor i vrijeme. Tim eksperimentom je po prvi put dokazana nelokalnost, kao osnova univerzalnih odnosa.

Jednostavno rečeno, nelokalnost znači da svaka promjena unutar vašeg psihoenergetskog sustava djeluje na sve druge objekte u univerzumu; svaka promjena nekog objekta u univerzumu, bez obzira koliko je udaljen, djeluje na vas...

Ninoslav Šafarić

17.2.2007.